Dva desetljeća u AI-u.
Još uvijek više pitanja nego odgovora — tehnologije stalno postavljaju nova.
Ja sam Dimitar — softverski arhitekt, AI inženjer i Head of Product u moresophyju u Münchenu. Gradim sustave koji pomažu računalima razumjeti jezik, a ljudima da pronađu ono što traže. Ovo je mjesto gdje razmišljam naglas o svemu tome: što funkcionira, što ne i što bi to moglo značiti za nas. Za stare prijatelje, znatiželjne strance i sve između.
Od početka karijere bavim se jednim pitanjem: kako pronaći nešto kada ni sam ne znaš točno što tražiš?
To me pitanje odvelo do Max Planck Instituta za informatiku u Saarbrückenu — a zatim u dva desetljeća tražilica, podatkovnih platformi i, posljednjih godina, AI sustava koji pokušavaju razumjeti što ljudi zaista žele reći, a ne samo što tipkaju. Dvadeset godina radim na tome. Uvijek nađem odgovore — samo nisam siguran jesu li pravi.
U moresophyju u Münchenu razvijam AI sustave za organizacije koje si ne mogu priuštiti pogreške. Inženjerski posao je ozbiljan, a odgovornost – stvarna.
Ali negdje usput primijetio sam nešto: jaz između onoga što je tehnički moguće i onoga što ljudima zaista pomaže u svakodnevnom životu sve se više širi. Ne zato što tehnologija nije dovoljno dobra — već zato što mi koji je razvijamo često zaboravimo pitati ima li smisla za nekoga tko nije stručnjak.
Ova stranica je moj pokušaj da o tim temama razmišljam naglas. Ne pojednostavljivanjem — u to ne vjerujem — već pisanjem iskreno o tome što učim, što razvijam i što mislim da sve to znači. Za stare kolege s kojima sam izgubio kontakt, prijatelje koji me stalno pitaju što zapravo radim, i sve koji smatraju da je AI zanimljiviji — i manje zastrašujući — nego što naslovi daju naslutiti.
Ako ti se nešto ovdje svidi, javi se. Zaista.